2011-10-14

Zakasnit ćeš ako se ne predaš.
Nuspojava je loša.
Uske grudi, gdje je Srce?
Uputa je: ostatak života mora biti Srce.
To nije samokontrola, nego To Sam Ja.
Osamljenost nije samoća – jer si sa Ja.
Iako ne vidiš, odraz se mijenja Sada.

Mrak je boja.
On je Tvoja dužnost.
Ovime je uzdignuto Svjetlo.
To je Zakon kako gore – tako dole.

Univerzum nije čovjek ali čovjek može biti.
Upitnik je podmuklost, nužnost je zaboraviti.
Važno Biće nije čovjek nego Pojava u Srcu.
Način je Savez.
Krov je Nebo a ne nebo.

Blebetanje je tepih da se gazi.
Navika je samo Tvoje stanje.
Jegulja nije Zmija, ne nasjedaj.
Skidanje kape je stvar noći.
Vulkan izbija u Moći.

Tajna vjere je kostur bez repa.
Jako zapisano kao uklesano.
Tad je pravda lijepa.
Vlat je snažna dok ju Srce prede.
Počinak ne čekaj, iskoči iz bijede.

Probušena rupa je guranje šupljeg.
Prolazom u procjep sve dubljeg i dubljeg.
Boja zelena do neba se mota.
Kao rola meka dodir Tvoj se čeka.
Kamene su klompe, bestežinsko stanje.
Vrh do vrha usporedno kreće se i staje.

Genetika nije dioba, mitoza, mejoza.
Genetika je Svastika a Svastika je nož, nož u Srcu.
Krak do kraka reže i bolesti najteže.
Svijet je ovaj iluzija čista jer oštrica Svastike ne blista.
Znanje Krista, Znanje Srca nitko nema jer je Runa nepoznata tema.

Bizarni su dani svi jer Runu su Ti sakrili.
Od oštrice njene klija Runsko sjeme.
Bubri Runska snaga, ona tjera vraga.
Oštro Znanje cijeli rane.
Reže Kristal da se množi.
Odašilje impuls čisti.
Gen u Tebi nije više isti.

Reakcija noža da se ježi koža.
Raste vrat Tvoj ispod kože.
Srušit matrix – on to može.
Krasta krvi, stvrdnuta, ne diše.
Tu si samo da Te drugi siše.

Brid od zlata bućka pjenu.
Aktivira gensku mijenu.
Sustav tvrdi raspada se.
Požar vode umnaža se.
Sad iz vode plamen frca.
Vril iz Srca Tvojeg puca.
To je puška, snaga muška.
Da bi žena bila cvijet.
Tako pada ovaj svijet.
Vril-ya ruža miris nema jer za rat je otvorena.
Runska mreža lovi zmaja.
Voda prži gen do kraja.